Naša mlada skulptorka Ina Martinović predstavila se postavkom „Oblikovanje misli” beogradskoj likovnoj publici u Paviljonu „Cvijeta Zuzorić” na Kalemegdanu, glasovitom izlagačkom prostoru ULUS-a. Radovi naše vajarke čiji je talenat i osoben umjetnički rukopis zapažen i nagrađivan još tokom studentskih dana na cetinjskoj akademiji izloženi su u Maloj sali Paviljona, mjestu gdje su izlagala u prošlosti najveća imena jugoslovenske i crnogorske likovne scene. Skulpturama, urađenim u metalu, kamenu i drvetu, Martinovićeva prikazuje svoje viđenje lakoće, jednostavnosti i elegancije misli, komunikaciju...

„...Impresionira promišljen koncept Ine Martinović posvećen jednoj univerzalnoj temi u čijem fokusu stoji najvažnija tekovina bilo kog civilizovanog društva – pisana riječ. Još od vremena civilizacija poput mesopotamskih i egipatske, tokom prohujalih milenijuma, slovni tekstualni iskazi su se stvarali na raznim podlogama – glina, kamen, metal, papirus, papir... – pomoću raznih vrsta pisaljki – šilo, dlijeto, kist, grafit.. – među kojima, sve do savremenog doba, ključni asocijativni element čini zaoštreno ptičije pero. Ono je i osnovni tematski prosede izložbe Ive Martinović u kome se ogleda dualitet intimnog i univerzalnog. Skulptorski tretman podloge za pisanje i pisaljke u vidu ptičijeg pera ovim upotrebnim predmetima, u Ininoj interpretaciji, obezbjeđuje utisak statusa nalik na drevne idole dok se preko suptilno oblikovanih formi podloga i rafinirane „razbarušenosti” pera formira vizuelno stanje neke magične svečane atmosfere”, zapisao je, između ostalog, prof. dr Aleksandar Čilikov, likovni kritičar, povodom Inine postavke „Oblikvanje misli”.

– Najveličanstvenija misija za mene je bila prikazati tijelo u materijalu, što vjerodostojnije. Umjetnik danas ne istražuje, on ide da nađe. Rezultat se pojavio kao bljesak varnice, koja je kasnije ostala prisutna do današnjeg dana. Hiljade varnica u borbi sa teškim metalima su mi kontinuiranim i strpljivim škriputavim zubima govorile da ne istražujem, nego da idem da nađem. Moje skice su zamijenile misli koje sam morala da izvajam kako bih ih sačuvala, dajući im motive i sredstva da ih zabilježim. Ne znam kako se vaja misao, ali znam koja su sredstva: vješta ruka i kvalitetno pero, koje će dati za mene jedan novi oblik tekstualnosti koji će vajati tijela iznutra, a ne samo spolja – kaže Martinovićeva.

Svoje misli ponekad materijalizuje destrukcijom materijala i njegovim kasnije oblikovanjem u „savladive” forme.

– Njegoš bi rekao: „Udar nađe iskru u kamenu”. Da toga nema ona bi očajala u njemu. Moj zadatak je da moja misao stalno to čini u materijalu i obratno, stvarajući od njega život. Imamo našu Bibliju („Gorski vijenac” i „Luču mikrokozmu”), što nijedan narod na svijetu nema, te često osjećam simbiozu sa ovim filozofskim djelima, pa je onda materijalizujem u opipljivu stvarnost. Uvijek težim da razumijem suštinu materijala, taj „besporedak”, kako bih stvorila poredak za vizuelno poimanje – kaže Martinovićeva.

Ona dodaje da su Zadovoljstvo u tekstu i Varijacije u pismu, sastavljeni jedan uz drugi, da se suoči savršena solidarnost u koncepciji i strukturi. Tako povezani ritam, dodaje umjetnica, mora se čitati u nizu bez prekidanja, što joj daje nadu da nikad neće stati.

– „Rad” na jeziku ili pretvarajućem jeziku u performativu primorao je kontrast između autoritativnog čitanja i nove neodlučnosti, koja je prelila granice komunikacije – ističe ona.

Tekst se mora čitati, ne kao oblik reprezentacije, već kao niz aluzija. Pisanje je: nauka o raznim blaženostima jezika... Pomoću jezika vajamo svoje misli. To je za mene najveće blaženstvo jednog stvaraoca. Dati svojim mislima oblik, strukturu, namjenu i karakter. Nikad nisam odustala od tijela. Sa tijelom komuniciram, sa tijelom se borim, tijelo mrzim i volim. Misao je nešto što nas odvaja od tijela i spaja sa drugim tijelom. Vajaću misli da bih imala tijelo – zaključuje umjetnica.

Talenat i umjetnički rukopis Ine Martinović zapažen je još u njenim studentskim danima. Ona je dobitnica nagrade za najboljeg studenta na Fakultetu likovnih umjetnosti Cetinje 2014/2015. godine, kao i priznanja za najboljeg studenta koji dodjeljuje Opština Cetinje povodom Dana oslobođenja. Bila je i stipendista Vlade Crne Gore.

S.Ć.

---

Beranci pokazali poseban senzibilitet prema umjetnosti
Izložba „Oblikovanje misli” Ine Martinović je nalik na neku vizuelnu odu pisanoj riječi, realizovana vještom obradom kamena, metala, drveta i poliestera, svjedoči o likovnom iskazu talentovanog umjetničkog personaliteta od koga crnogorska umjetnička kultura očekuje brojne buduće kvalaitetne projekte, ocijenio je Aleksandar Čilikov povodom postavke u Beranama.

– Ova postavka viđena je prethodno u galeriji Polimskog muzeja u Beranama. Organizator izložbe je bio Centar za kulturu i zahvalna sam im na prilici da se predstavim u tom gradu. Profesionalni odnos direktorke Slobodanke Ivanović sa svojim timom, kao i opštinsko rukovodstvo i predsjednik Dragoslav Šćekić sa saradnicima pokazali su poseban senzibiliotet prema umjetnosti i mojoj izložbi – ističe Ina Martinović.







”Moje skice su zamijenile misli koje sam morala da izvajam kako bih ih sačuvala, dajući im motive i sredstva da ih zabilježim